U svim svojim djelima Bog pokazuje svoju dobrohotnost, svoju dobrotu, svoju milost, svoju ljubav; ali i svoju pouzdanost, svoju postojanost, svoju vjernost i svoju istinu, a čime odišu moja djela?

Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću!

Težim li? Odgovor na to pitanje nalazi se: u mojem odnosu prema drugima, mojim mislima, u mojoj molitvi, milostinji i postu. Odgovor je u mojem prianjanju uz Boga te u mojem vladanju samom sobom i neprepuštanju silovitosti svojih emocija.

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

Strahovit je uvid da su i psi nekada suosjećajniji od čovjeka, dolaze u susret čovjeku u potrebi te mu iskazuju milosrđe na sebi svojstven način.

Sposobnost uočavanja i interpretiranja emocija i potreba važna je u mnogim aspektima života jer se time mogu protumačiti reakcije na određene situacije, predvidjeti ponašanja koja vjerojatno slijede i dodatno ih potaknuti ili prevenirati te pružiti potrebnu pomoć i podršku.

Čovjek današnjeg vremena kao da je blokiran na dolazak u susret, stvaranje odnosa i iskazivanje milosrđa, pružanje odgovora na potrebe drugog čovjeka.

Učestalo gledanje iz perspektiva koje dovode do zaključaka iz kojih se oblikuju samo negativna pravila te generira usmjerenost na negativna tumačenja bolest je današnjeg vremena.

Čak smo i sveto Pismo skloniji tumačiti na isključivo negativan način u vidu da ne smijemo činiti zlo, ne smijemo drugima raditi ono što ne želimo da drugi nama čine. Pri tome potpuno zanemarujemo afirmativne poglede i sudove koji nas pozivaju na pozitivna djelovanja u kontekstu da činimo dobro koje želimo da i drugi rade u odnosu na nas pa i bez uzdarja.

U tom smislu, Psalmist nas vjerno poučava da On ostaje vjeran dovijeka, potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruha daje. Gospodin oslobađa sužnje, Gospodin slijepcima oči otvara. Gospodin uspravlja prignute, Gospodin ljubi pravedne. Gospodin štiti pridošlice, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove.

Usta su nam puna socijalne i ekonomske kohezije kao izraza solidarnosti, naučili smo formalnosti i njima pridružene procese, ali načelno ništa ne radimo na Božju slavu, na slavu Onoga koji svoju svemoć očituje ponajviše praštanjem i milosrđem.

Stječe se dojam kao da se skrivamo iza propusta kako ne bismo činili zlo, zaboravljajući da je propust u činjenju dobra Bogu vapijući grijeh koji stvara golemu provaliju između Boga i onoga što nije od Boga te nas istovremeno drži daleko od Njega.

Jesam li tek formalni kršćanin ili uistinu živim radost Evanđelja kao Božji čovjek?

s. Mirjam Peričić OP

Preporučamo