Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima obješene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspijevao prenijeti istu količinu vode. Put od izvora do kuće bio je dug i uvijek je u napuklom vrču donosio samo polovinu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako dvije godine, iz dana u dan.

 Naravno, cijeli vrč je bio ponosan na sebe što do kraja uspješno ispunjava obveze. Siroti napukli vrč se stidio, osjećao poniženo i potišteno, jer je uvijek ispunjavao samo polovinu obveze. Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru: – Sram me, jer voda kaplje iz mene cijelim putem do kuće.

Vodonoša mu je odgovorio: Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne i na strani drugog vrča? To je zato, jer si ga ti uvijek zalijevao kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, prolazeći pored njega svaki dan. Da nisi takav kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj put.

Priča o dva keramička vrča neodoljivo podsjeća na današnje evanđelje u kojem smo slušali o farizeju i cariniku. Carinik je otišao kući opravdan, s blagoslovom za sebe i svoj dom, a farizej nije zbog svoje oholosti. Oholost nas spriječava da živimo istinski sretno i blagoslovljeno, a poniznost je jamac toga.

„Ne govorite mnogo hvastavih riječi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajući Bog, pravo on prosuđuje djela.” (1. Samuelova 2,3).

Biti ponizan znači priznati: „Ništa sam, ništa ne znam i ništa nemam.“ Nije riječ o nisku samopoštovanju i lažnoj poniznosti jer, na koncu, ako si s Bogom, čime se onda hvalisati? S tom spoznajom nam dolazi predivno oslobođenje. Ne moramo biti nešto što nismo. Pozvani smo biti upravo onakvi kakvima nas Bog želi. Biti ponizan znači upustiti se u velike stvari bez straha, sa spoznajom da je Bog taj koji je velik. Zbog toga ponizni ljudi mogu činiti velike stvari!

Na poseban način o poniznosti učimo u liku djevice Marije. Njen hvalospjev „Veliča“ očituje pravu školu poniznosti. Ona koja je rodila samoga Boga nije se time uznosila, niti se hvalila po tržnicama i gradovima. Ne, Marija je i dalje bila „neznanta službenica“ Božja kojoj je Bog učinio silna djela. Nakon što je Isus počeo javno djelovanje Marija je postala poslušna svome sinu i svakome tko se utjecao njoj ona je uvijek rukom pokazivala na svoga Sina: “Što god vam rekne, učinite!” (Iv 2, 5).

S. Lewis je rekao: „Ponos uvijek znači neprijateljstvo. I ne samo neprijateljstvo između čovjeka i čovjeka, već i neprijateljstvo prema Bogu. ”

Vrlina poniznosti je teška, pogotovo jer je kultura današnjeg svijeta “sve o meni”. Društvo nas uči da kako bismo došli do vrha moramo gurati, gurati i gaziti svakoga tko nam se nađe na putu. Sve što radimo ovih dana potiče nas na borbu dok ne dobijemo ono što želimo u životu. Uvjerenje je da bismo trebali imati sve što želimo i kada god to želimo. Tada u prvom planu ima mjesta samo za nas, a Bog više nije dio te jednadžbe.

Ne možemo širiti poruku Evanđelja ako svoje dane živimo na način koji je suprotan Kristovom učenju.

Naš Spasitelj Isus Krist, ponizno je prošao ovom našom zemljom i ponizio se sve do strašne smrti na Golgotskom križu, poslušan Bogu Ocu, kako bi nas spasio od vječnog prokletstva. Njegova ljubav nikada ne prestaje, jer je On živ, uskrsnuo od mrtvih, te se u njega možemo ugledati i naučiti poniznosti.

„Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“. Mt 11,29

„A daje On i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.“ Jak 4,6

Za svaki porok postoji suprotna vrlina, a suprotna vrlina za grijeh oholosti je poniznost.  Sveti Augustin napisao je: „Želiš li ustati? Započni spuštanjem. Planirate li toranj koji će probiti oblake? Prvo postavite temelj poniznosti. ”

Istina je da je čovječanstvu prijeko potrebna Božja ljubav i milosrđe, a očajnički nam je potrebna Njegova pomoć u razumijevanju da je jedini način da se postigne ova primarna vrlina postati poput male djece i potrčati u zagrljaj našega Oca.

Bez vode nema života. Bez Boga nema života. Bog je izvor i uvir svakog života.

        s. Natalija Cindrić OP

Preporučamo