Časna majka s. Jaka Vuco i moja malenkost, s. Manes Puškarić, na poziv vlč. Tomislava Vojnića, mladog svećenika subotičke biskupije, susreli smo se s mladima, djecom i obiteljima u Tavankutu i Subotici. U Suboticu smo stigle u petak, 10. lipnja predvečer gdje su nas dočekale naše tri sestre – s. Nada, s. Mala Tereza i s. Brigita. Uvijek radosne i nasmijane, velikodušno primaju svoje sestre i druge goste! U subotu, 11. lipnja bio je zaista bogat dan. Započele smo ga svetom misom u župi sv. Jurja odnosno crkvi preko puta našeg samostana sv. Dominika, a nakon svete mise susrele smo se s jednostavnim i veselim župnikom vlč. Ferencom Fazekašom. Časna majka, s. Nada i ja zajedno sa vlč. Tomislavom krenuli smo najprije u katedralu sv. Terezije koju smo razgledali a nakon toga biskup Slavko Večerin nas je primio na razgovor i susret s njim u kojem smo proveli oko tridesetak minuta. Razgovarali smo o važnosti redovnika i redovnica u subotičkoj biskupiji, a posebno o važnosti sestara dominikanki koje obilježavaju ove godine 75 godina od svoga djelovanja u biskupiji. Biskup Večerin spomenuo je s. Beatu  Zebić koja je u Tavankutu ostala do danas pojam časne sestre i simbol važnosti sestara dominikanki u radu s mladima i djecom na navedenim prostorima. Sama prisutnost sestara u Subotici vrlo je važna, bez obzira na dob. Tu su naravno i sestre koje su rodom iz Subotice te su odlučile postati dominikanke. Da Bog ”ne zaboravlja” ovaj kraj i dominikanke, dokaz je i naša s. Marta Turi, koja je ”najsvježije” zvanje toga kraja.

Nakon susreta s biskupom Slavkom, uputili smo se u Tavankut gdje su nas čekala djeca i mladi u svome Oratoriju. Oni su svoj susret započeli igrom, a nakon toga sam im ja progovorila o njihovom i svome odnosu s Bogom. Pričali smo o prispodobi o nađenoj ovci, važnosti Isusa u našim životima i srcima, o zajedništvu koje grade unutar svoje župe i međusobnim druženjem gdje se osjeća prisutnost Boga. Podijelili smo im krunice i narukvice i spomenuli da ne zaborave važnost krunice u svome životu. Zanimala ih je razlika između ”bilih” i crnih časnih, pa smo im objasnili a oni su bili sretni jer sada znaju nešto više i o časnama!

Posjetili smo galeriju slika HKPD ”Matija Gubec” u Tavankutu. Slike se izrađuju od ”bačkog zlata” odnosno slame. Možda navodnici nisu niti potrebni jer je ova slama i ono što rade i više od samog zlata! Koliko truda, strpljenja, ljubavi je u to uloženo. I predivno je što je ta umjetnost specifičnost baš toga kraja! Također, osim slika, žene izrađuju i kutijice od slame i krune! Nakon ručka, odlučili smo posjetili Palić i njegove ljepote. Svima preporučamo kada dođu u Suboticu da posjete i Palić. Navečer nas je čekao susret najprije sa sestrama Kćeri Milosrđa koje djeluju u sklopu župe sv. Roka u Subotici, a ujedno imaju svoj vrtić koji djeluje po modelu Marije Montessori, a zatim sa mladim obiteljima navedene župe u njihovom dvorištu župe. Predstavila sam, pomoću fotografija i prezentacije, povijest i djelovanje sestara dominikanke naše Kongregacije a zatim sam progovorila o svome pozivu i važnosti obitelji i roditelja u današnjem društvu. Župnik vlč. Andrija Anišić nas je radosno dočekao te poput pravog pastira pripremio sa svojim stadom odnosno vjernicima, mladim obiteljima i njihovom djecom, kolače, tortu, kiflice, sokove. Druženje smo nastavili pričom, dijeljenjem svojih doživljaja o Subotici i sestrama dominikankama danas i nekada ovdje i u Hrvatskoj.

U nedjelju smo se časna majka i ja uputile prema Šibeniku, a sestre kako nas dočekaše, tako nas i ispratiše – osmijehom. Puni doživljaja i dojmova cijelim smo putem pričale o ovim divnim i toplim ljudima. Dobri, prirodni, bliski sestrama i sestre njima. Grad koji ima dušu, ljudi koji su kao sunce! Bogu hvala na ovim divnim susretima koji su nas obogatili. Hvala i vlč. Tomislavu koji je ovo sve organizirao!

s. Manes Puškarić

 

Preporučamo