U petak, 10.6. 2022. u 13h pođe novicijat s Korčule. Uputile smo se prema Kotoru, posjetiti blaženu Ozanu. To je bio cilj putovanja koji je vodio naša srca. Zapravo smo u Kotor išle kao podrška našoj učiteljici s. Josipi Otahal (ne može nikuda bez nas, bude tužna). Ona lijepo pjeva pa smo je posudili njenim pjevačima iz gruške župe za jedan koncert (sve više od jedan, besplatno nije!)

Povodom pete obljetnice projekta ,,Putevima bokeljskih Hrvata” u crkvi sv. Eustahija u Dobroti, imali smo čast slušati koncert zbora župe sv. Križa iz Gruža (Dubrovnik) pod izvrsnim vodstvom prof. Marije Brčić koji nas je duhovno obogatio.

Nakon koncerta smo upoznale tri časne sestre franjevke s. Tomislavu, s. Miru i s. Leonardu.
Popričale smo malo s njima. Vele da žive blizu pa nas pozvale k sebi na konak (bit će da im se svidjesmo).  Prihvatile smo poziv za drugi put kad budemo išle u Kotor (našle smo si smještaj, samo čekamo dopuštenje Č. Majke…)

Prespavale smo kod bake Nade, pratetke s. Marte Marije. Legenda žena! Nakon druženja s njom pošle spavati, obnoviti snage za sutrašnji dan. Ujutro buđenje malo kasnije nego inače (lijepo je nekad odspavati duže). Nakon doručka pođosmo prema Kotoru.

Molile smo jutarnju i srednji čas kod naše Ozane (zapravo pjevale).
S. Marti Mariji bio 6. čas iako je bilo tek 10 sati (bit će da kod nje nije upalila ona “kako je lijepo duže spavati’).
Posjetile smo ćeliju blažene Ozane kraj crkve sv. Pavla. Teta na ulazu nam nije dopustila platiti jer smo dominikanke. Iz njenih riječi smo zaključile da rijetko tko posjeti taj multimedijski prostor zbog ćelije u kojoj je Ozana provela pola stoljeća.  Morat ćemo našu Ozanicu promovirati na licu mjesta, boraveći s njom u Kotoru!

U katedrali su nam opći dojam sakralnog prostora pokvarili ,,golaći” (neprikladno odjeveni turisti) koji su ljeti nažalost svuda prisutni iako ne vidim razlog zašto bi takvi hodali pred Živim Bogom…

Boravak u Kotoru smo završili u prirodi koja odiše ljepotom i usmjerava duh na Onog kojem služimo. Nacionalni park Lovćen toplo preporučujemo svima.
Put traje oko sat vremena jer se mora voziti sporo zbog ceste koja je uska, a jako prometna. Ali se isplati zbog prelijepog pogleda s vidikovca i svježeg planinskog zraka. Nevjerojatna je crnogorska susretljivost i odnos prema nama. Prije su časne sestre nazivali bogorodicama. Ni tu nam nisu htjeli naplatiti ulaz do vidikovca. (,,štela“ preko Ozane)…Srijedom molimo za dobročinitelje, bit će u našim molitvama! 🙂
Ručak (pizzaaaaaaaa, dar Crnogoraca) nam je bio u Dubrovniku (dome, slatki dome).
Kući stigosmo oko 23h, umorne, ali sretne jer smo mogle provesti malo vremena s našom Ozanicom!

s. Dominika Ćurić

Preporučamo