Blagoslov adventskih vijenaca u vrtiću

Početak došašća u vrtiću obilježili smo s molitvom, pjesmom i blagoslovom adventskih vijenaca. Djeca iz svih odgojnih skupina zajedno sa svojim tetama donijeli su svoje adventske vijence u kapelicu koje je blagoslovio naš gospodin župnik Ivan Filipčić. Nakon blagoslova i paljenja prve adventske svijeće, djeca i tete svoje su adventske vijence odnijeli u sobe dnevnog boravka gdje će svakodnevno u vjerskom kutiću paliti svijeće i radosno se pripremati za Isusov rođendan.

Vrijeme došašća je vrijeme radosti, nade i pouzdanja usmjerenog prema naprijed.  To je vrijeme duhovnog promišljanja i vrijeme priprave za Božić.  Na početku došašća pozvani smo probuditi u sebi nadu koja nas čini sposobnima za prepoznavanje dobra u ljudima i u svijetu. Gospodin dolazi! Neka u nama pronađe sposobnost da ga prihvatimo. Dođi Gospodine Isuse!

Vrijeme radosne nade

Prva nedjelja došašća – Jr 33,14-16; 1Sol 3,12-4,2; Lk 21, 25-28.34-36

Došašće ili advent je vrijeme u crkvenoj godini, kada se kao kršćani intenzivnije pripremamo za rođenje našega Spasitelja, Isusa Krista. Istodobno, to je i vrijeme očekivanja njegova drugog dolaska na kraju vremena. Vrijeme došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko više radosnim i povjerljivim očekivanjem. Ovo je vrijeme kada posebno u sebi želimo probuditi želju za susret s Isusom. Najvažnije očekivanje koje može biti je očekivati dolazak Božjega Sina.

Posvijestimo si koliko je dragocijeno ovo sveto i milosno vrijeme, vrijeme radosne nade! To je vrijeme obećanja s Božje strane ali isto tako i vrijeme iščekivanja i odgovora s naše strane. Ovo vrijeme nam dariva Bog i ono je za nas milosno vrijeme spasenja. Možemo s pravom reći da je naš život jedno veliko došašće, iščekivanje Krista.

Ipak, ne smijemo zaboraviti da je ovo vrijeme i vrijeme duhovnog promišljanja ili, možemo reći, naše duševne inventure. I upravo sada je pravi trenutak u kojem trebamo duboko udahnuti i iz dubine svoga bića reći: „Gospodine Bože, ja izabirem Tebe! S Tobom želim koračati u svom životu, s Tobom želim dijeliti svoje dane na zemlji. Tebe želim donijeti u srce svakoga čovjeka. Želim biti onakva kakvu me želiš, želim da moj život bude Tvoja slika, Tvoja slava. Samo Tvoja!”

Današnje Evanđelje nam donosi pomalo potresne riječi. Govori o uništenju svijeta, o strahu ljudi i o smrti. Ali, s druge strane, poziva nas na pouzdanje u Isusove riječi jer On kaže da se približava naše otkupljenje. Dolazi naše spasenje i naša sloboda. To znači da sve naše patnje, svi naši strahovi će uskoro doći do svoga kraja. Sve će proći i na kraju će jedino Bog ostati.

Upravo u tome se krije radost našeg iščekivanja. Slavimo Isusov dolazak k nama, njegov dolazak u naša srca. Isus kuca na vrata našega srca, dolazi svakoga trenutka k nama.

 Ovo vrijeme nas zove da dođemo k sebi da bi sam Bog mogao doći k nama.

U ovom svetom vremenu došašća božanski nam Spasitelj govori: “Bdijte i molite! Vrijeme je blizu. Ja dolazim. Bdijte, jer ne znate dana ni trenutka! Bdijte da biste mogli dočekati moj dolazak! Bdijte! Ne gubite vrijeme jer ono je dragocijeno. Otvorite oči svog srca. S vjerom gledajte u budućnost”.

Jer: “Bit će nevolja. Pokrenut će se sile zemaljske. Bit će znaci na nebeskim tijelima. Dogodit će se puno toga. Ali vi se ne bojte! Kad vidite da se to zbiva, podignite svoje glave. Približilo se vaše otkupljenje! Na vama je da idete u susret tim danima. Živite slobodno. Radite, gradite s ljudima dobre volje ovaj svijet. Neka temeljne vrednote vašeg srca budu neprolazne. Sve drugo otkinite od sebe.”

Liturgijska je godina na početku. To je godina spasenja. Neka nam bude nova, neka nam bude na blagoslov. S Isusom počinje novo vrijeme. Neka se naše srce oduševi za Isusa, za ljubav. Tako budi!

s. Natalija Cindrić, OP

Krist Kralj je Božje DA

U svim vremenima Božja Mudrost se posluži ljudima koji su u zabludi da se ispuni istina. Pilat se tako nalazio pred otajstvom Isusa koji je došao na svijet da ‘svjedoči za istinu’. Toliko je površnih i pogrešnih uvjerenja, laži te straha u ljudima, u ‘Pilatu koji je u meni’.

Iz praznih ljudskih veličina proizlaze mnogobrojna štetna postupanja koja imaju dalekosežne negativne posljedice kako na pojedinca, tako i na sve pore društva.

O Kriste, mira vladaru, pokori srca buntovna, u jedno stado skupi sve od tebe što odlutaše.

Tko sam i kome pripadam? Ljubim li Krista Kralja svega stvorenja? Služim li knezovima ovoga svijeta u zamjenu za taštinu i pet minuta ugode?

Pšenica i kukolj su izmiješani sve do žetve. Pripravljam li svoje srce za dan žetve ili živim kao da taj dan nikada neće doći?

Krist nije nasilan Kralj, On ne sprječava ljudsku vlast na ovome svijetu niti kukolju pristupa na destruktivan, toksičan način.

Njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, ali je u ovome svijetu i ljubi svoje, brine o njima.

Ti, Kriste, kralj si vjekova, ti vladar sviju naroda, ti sudac si jedincati svih umova i srdaca.

Kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta pobjeđuje oholi svijet poniznošću i strpljenjem. Koji je moj svijet? Krist Kralj je silan u svojoj mudrosti, snazi i ljubavi.

Krist Kralj je djelotvorna Riječ, On je Božje DA. Njegovo srce kuca u euharistiji, sakramentu ljubavi.

Ta zato kruha, vina lik na žrtveniku krije te, iz probodenih grudi ti spas djeci tvojoj izvire.

s. Mirjam Peričić OP

Posjet gradskoj knjižnici

Povodom Mjeseca hrvatske knjige, djeca iz odgojnih skupina Pčelice i Dupini, iz našeg dječjeg vrtića 10.studenog 2021., posjetila su gradsku knjižicu Juraj Šižgorić i družila se sa šibenskim književnikom Aljošom Vukovićem.
On im se na početku predstavio, te objasnio pojmove književnik i pjesnik, a zatim je pročitao par svojih pjesama.
Potom su pričali o zagonetkama, te je Jakov rekao:”To je ono što se pogađa”. Pogađanje zagonetkih je jako zainteresiralo djecu, a oni najuspješniji su bili nagrađeni knjigama s autorovom posvetom.
Nakon druženja, knjižničarke su djecu provele po knjižnici, pokazale od koji se odjela sastoji knjižnica i na koji način posuditi knjige, slikovnice, DVD-ove i CD-ove. Zatim smo, kao članovi knjižnice, posudili slikovnice i CD s dječjim pjesmama, što je jako obradovalo djecu.

Dođi, Gospodine Isuse!

Današnje nas Evanđelje uvodi  u neki čudni film, za neke film strave i užasa, za druge film ispunjenja cjeloživotnog nadanja i iščekivanja. Sve ovisi o tome koliko smo duboko pustili Božju Riječ da obuzme naše biće, našu nutrinu i dubinu, koliko su se glavni akteri radnje povezali na životnom putu, koliki utjecaj je Gospodin imao na stavove, shvaćanje i djelovanje čovjeka.

Sve dok Isusa ostavljamo pred vratima svoga srca da uzalud kuca i čeka da mu se otvori, naše biće će prolaziti kroz tjeskobu, neizvjesnost i strah. Umirat ćemo želeći da prirodne katastrofe dokrajče naš život, da utonemo u nepostojanje, da sve jednom završi i u prolaznosti se izgubi. Drugima su riječi današnjeg Markova Evanđelja radosni poziv na uskrsnuće u vječnost. Božanski život u nama se nastavlja, ne prekida se fizičkom smrću jer Bog, koji u čovjeku živi, ne može umrijeti. Zajedno sa sobom čovjeka i njegovu prolaznost utapa u vječnost.

Vrijeme našeg prelaska u vječnost je ujedno susret sa nama samima i svime što se kroz darovano nam vrijeme zemaljskog života odvijalo. Osvijetljeno Božjom jasnoćom pred očima će nam, baš kao u filmu, proći sve ono što smo darivali Bogu i čovjeku, ali i ono što smo im bili dužni darovati, ali smo to propustili učiniti. Život nam je darovan i poslanje  nam je povjereno kako bi Boga štovali i iskazivali mu zahvalnost za sve darove i milosti kojima nas obasiplje, kako bi bili sretni ovdje na Zemlji i u Nebu.

„Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 45), sažetak je onoga što se u obzir uzima u vrijeme prelaza u vječnost, gdje nas očekuje nagrada ili kazna. To je jedna od mjernih jedinica naše bliskosti s Bogom, jedini novac kojim se može sretna vječnost kupiti. Svjesni kako nismo uvijek na visini  povjerenog zadatka, strah se uvlači u ljudske kosti. Strah nas susreta s Bogom, strah nas zbog siromašne ili nikakve zalihe za nebo. Bojimo se da nas neće prepoznati kao svoje, jer smo se premalo trudili da mu postanemo slični, da se Kristu suobličimo.

Ali, nikada nije sve izgubljeno. Bog se sudac ne oslanja  isključivo na pravdu i pravednost, već na milosrđe i ljubav.  Bog je čovjeka stvorio iz ljubavi, dragocjen mu je jer ga voli , svoga Prvorođenca je poslao u svijet kako bi čovjeka  pridobio i ubrzao susret s Ocem Nebeskim.  Nama slabima i grešnima je to prava utjeha.  Božja ljubav nas čini sretnima, mijenja nas, zbog nje postajemo bolji ljudi, a o prelasku u vječnost će nam biti najpotrebnija. Sigurna sam da će nebom i zemljom brujati riječi, molitva: „Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, ali samo reci riječ i ozdravit će duša moja.“ (Molitva  posuđena od rimskog satnika, a moli se na svakoj svetoj misi neposredno prije sjedinjenja s Gospodinom u po svetoj pričesti)

Vjera naša će ublažiti te strašne trenutke sudnjega dana, jer ona je poveznica između živoga Boga , izvora života i njegovih stvorenja. Vjera nas uči o otajstvu Kristova tijela, u kojem je Krist glava a ljudi  su njegovo tijelo. Tek u vječnosti Kristovo tijelo će poprimiti svoju puninu i svoju ljepotu što uključuje povezivanje glave i udova.

s. Katarina Maglica OP