Sadržaj svetopisamskih tekstova koji progovaraju o muci Gospodina našega Isusa Krista, i danas su okosnice životnih priča mnogih ljudi. Svatko će u životu upoznati barem jednog Judu izdajnika, Petra koji je spremna na odreknuće i zataju, zavedenu i podjarenu svjetinu koja će bezumno vikati Raspni, raspni! te Pilata koji će izreći formalno pravnu osudu.

Isusova muka pred nas stavlja upravo Njega, Isusa koji je pokretačka snaga i središte života vjernog kršćanina.

Isus se, bez imalo odbojnosti, prijezira i nenaklonosti prema Judi, Petru, svjetini i Pilatu, obraća izravno svome Ocu. Ne zadržava se Krist u razgovorima o njima niti s njima. Otac je Njegova snaga, i predaje Mu Isus svoj život s povjerenjem, u ljubavi.

Isus je imao mogućnost odabira, imamo ga i mi. Čovjeku se može oduzeti sve osim njegove slobode da sam odluči kako će se ponašati u svakoj situaciji, bez obzira koliko ta situacija bila bezizlazna. Svatko ima slobodu da sam odluči kojim će putem krenuti, hoće li nasljedovati Krista ili ljude.

Gospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Što je s mojim jezikom? Jesam li toksična za duhovno i psihološko zdravlje svojih bližnjih? Vraćam li ja njime snagu svojim bližnjima, krijepim li ih ili sablažnjavam, navodim na djela koja su od tame, zla? Izazivam li i provociram druge da svoju slobodu koriste za donošenje odluka koje nisu u skladu s Božjom voljom nego s mojim kalkulacijama?

Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Jesam li u stanju čuti i primiti Božja nadahnuća? Slušam li i slijedim glas Duha Svetoga ili duh grupe razularenih pojedinaca?

Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.

Isus je sam sebe oplijenio – ispraznio, odrekao se lakih puteva i prolazne sreće te se predao u Ruke Očeve. Zagledan je u Oca, a ne u svoje rane i one koji Mu ih zadaju. Pozvani smo biti otporni na ljudske intrige i spletkarenja, moralno čvrsti i nepokolebljivi unatoč udarcima, bolestima, teškim okolnostima.

Srasti nam je s drvom križa, a ne sići s križa. Srasti s križem i procvjetati na križu po Ljubavi Božjoj, jer Isusa na križu nisu držali čavli, već Ljubav.

Molimo za milost da osjetimo onu istu ljubav koju je osjećao Isus kada se za nas žrtvovao na drvu križa.

s. Mirjam Peričić OP

Preporučamo