Misna nas čitanja korizmenog vremena uvode u otajstvo Očeve ljubavi prema čovjeku. Kad dijete nekome želi pokazati obujam svoje ljubavi, raširi ruke koliko više uspije uvjereno da je to vrhunac ljubavi. Nije li to i Krist učinio!? Dao se razapeti, podignuti na križ i s vrha Kalvarije zagrliti cijeli svijet. Rijeke milosti i more ljubavi poteklo je upravo po križu. Po križu čovjeku dolazi spasenje, odatle izvire sigurnost i saznanje o čudesnoj Božjoj ljubavi prema čovjeku, njegovom stvorenju. Sveti Pavao nas je poučio da je Bog prvi ljubio nas, a Križ je dokaz neizmjernosti njegove ljubavi.

Svatko od nas bježi od križa, od boli, patnje, odbačenosti. Sami sebi rado trasiramo putove trudeći se do cilja stići na svoj način, manje bolan, manje mučan. Kako onda možemo razumjeti kolika je vrijednost Križa u našem spasenju. „Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinorođenca, da ni jedan koji vjeruje u njega ne propadne nego da ima život vječni.“ ( Iv, 3, 16 )

Kuda je prošao Spasitelj i spašenome je proći. Koliko god od križa bježali, uvijek nas čeka na nekoj dionici našega puta. Odbacivali ga ili prihvaćali, Križ je tu. Na nama je da odaberemo: prihvatiti ga sa zahvalnošću i po njemu stići do cilja ili ga odbacivati i o njega se trajno spoticati. Isusov život je škola svakome od nas. Tko ga slijedi među svece će biti ubrojen a tko ga odbacuje bit će izgubljen. Krist je svjetlo uzdignuto na križ kako bi ga svatko vidio i prepustio se njegovu blagorodnom dodiru. Gledajući i roneći u Kristov život jasno možemo sagledati svoja djela. Od njega bježe oni čija su djela zla i koji ne mogu podnijeti snagu i ljepotu Božje ljubavi. Naša djela ne zaslužuju Božju ljubav, jer on, za razliku od čovjeka, ljubi nesebičnom ljubavlju. Čovjek još nekako i razumije pravdu i uzvrat istom ljubavlju, ali ljubav kojom Bog ljubi, slabi čovjek teže shvaća.

Cijela povijest spasenja pripremala je Izraelce na očitovanje Očeve ljubavi po njegovu Sinu. Kod izgona iz raja zemaljskoga, Jahve je praroditeljima obećao dolazak Žene i njenog Sina koji će se suprotstaviti đavlu paklenome. Podignuta mjedena zmija u pustinji bila je blijeda slika onoga tko dolazi. Pogled na nju Izraelcima je čuvao život, nisu umirali od rana i čireva. Isus uzdignut na križ, zalog je vječnoga života svima koji u njega vjeruju. Vjera čovjeka mijenja. Svoje postupke i djela usklađuje s onim u koga vjeruje.

Ljubav je dovela Isusa na zemlju i dalje, na križ. Nije riječ o ljubavi tamo gdje nema spremnosti na odricanje, žrtvu i smrt radi ljubljene osobe. Upravo zato je Križ škola života, tajna koja običnog čovjeka može učiniti svecem. Na sva životna pitanja odgovori leže u križu, iz njega struji snaga  koja se razlijeva svakodnevnim i vječnim životom. Križ nas ne poziva na plač i tugu, Križ je izvor radosti i zahvalnosti. S njega dopire svjetlo koje osvjetljava životne putove i raskršća, svjetlo koje život čini plodnijim i životnijim.

„Bog je tako ljubio svijet da je poslao Sina svoga na svijet da ni jedan koji vjeruje u njega ne propadne, nego…“

s. Katarina Maglica OP

Preporučamo