Otkad je čovjek napustio raj zemaljski, u njemu vječno živi čežnja da se u nj vrati. Razapet je zapravo između zavodljivog obećanja „biti kao bog“ i šetnje s Bogom za dnevnog povjetarca. Divlji izdanci gorkog korijena oholosti neprestano se pružaju prema ljudskom srcu želeći u njemu ugušiti povjerenje i ljubav prema Bogu. Nakon grijeha prvih ljudi zamro je dijalog s Bogom. Bog je postavio anđele da čuvaju ulaz u raj. Anđeli su od tada bili posrednici između Boga i ljudi. Jakov je u snu vidio ljestve i anđele Božje kako silaze i uzlaze. Anđeli su prenosili Božje poruke ljudima staroga Saveza, kao i neposredno prije Kristova dolaska na svijet, a mnogi su proroci i Božji izabranici vidjeli otvorena nebesa. Tako su Zaharija, Marija i Josip po anđelu primili Božje poruke o svojoj zadaći. Nakon dovršenog djela spasenja neki su vidjeli otvoreno nebo i Sina Čovječjega, kao što je to vidio đakon Stjepan. Vidio i u nebo ušao. Ljubljeni Isusov učenik nagledao se otvorenog neba u svojim viđenjima koja otkriva u Otkrivenju.

Kada je Isus trebao započeti svoje javno djelovanje, otišao je k Ivanu Krstitelju na rijeku Jordan. Uzeo je sve naše grijehe, naš neposluh, našu udaljenost u Boga i uronio u vodu, najavljujući tako da će ih jednom zasvagda uništiti. Tada se nebo otvorilo. Bog je opet sam progovorio nakon dugih stoljeća šutnje. Izrekao je riječi miline o svom Sinu: „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Mk 1,11)

Krist je konačno uništio naše grijehe svojom smrću na križu i tako nam omogućio pristup u nebo. Sredstvo kojim se otvaraju vrata neba jest krštenje. Krštenje je rođenje na novi život djece Božje, Božjih sinova i kćeri. Vrata neba su otvorena. Svakom kršteniku upućen je Očev pogled pun ljubavi miline. Nad svakim je izgovorio riječi: Ti si moj ljubljeni, ljubljena! Koliko li samo Otac želi da jednom dođemo na vrata neba i pohitimo Njemu u zagrljaj! On je ispunjenje svih naših čežnji za nebom.

s. Blaženka Rudić OP

Preporučamo