„Tko će naći ženu vrsnu? (Izr.  31,10) … „Odjevena je snagom i dostojanstvom.“ ( Izr 31, 21)

Pitamo se koliko vrsna žena posjeduje talenata ili još bolje, koliko je svojim radom i zalaganjem stekla novih talenata, o kojima Matej u svom Evanđelju govori.

Čitajući retke Evanđelja dolazim do zaključka da je naglasak na oplođivanju primljenih talenata, a ne na dobivenim talentima. Korištenje primljenih talenata je zalog dobivanja novih talenata u obliku  vještina, sposobnosti, umijeća i kreposti. Čovjek je stvoren na Božju sliku i pozvan je da s njime sustvara ovaj svijet, da ga učini prihvatljivijim mjestom za život. Zamišljam vrsnu ženu koja oko sebe širi radost življenja, ženu marljivu, suosjećajnu, dosjetljivu, pobožnu, ženu koja vidi i osjeća tuđe potrebe i želje, ženu skladnu, lijepu i dostojanstvenu, ženu koju krasi logika, odlučnost i snaga. O takvoj ženi ovisi radost, zadovoljstvo i uspjeh njenih ukućana i njenih prijatelja, radne zajednice, jednog mjesta i jedne župe. Takva žena je neprocjenjivi biser koji iz dana u dan, iz situacije u situaciju, postaje vidljiviji i blistaviji.

Njena ljepota nije nužno onakva kakvu suvremeni časopisi promoviraju, niti treba posjedovati „kvalitete“ koje ovo bezglavo društvo zahtijeva. Ljubav i životnost su im potrebne kako bi udahnjivale sigurnost, mir i osjećaj prihvaćenosti, kako bi se pojedinci i grupe na bolje mijenjali.

Vrsna žena je sveta osoba koja posvećuje sve što dotakne. Sveti Josemaria je govorio o svakodnevnoj svetosti koju je moguće, uz napor i žrtvu, zaista postići. Dok s Bogom računamo  svaki put je put svetosti. Biti ono što jesi: otac, majka, brat, sestra, prijatelj, suradnik, redovnica, znanstvenik, radnik ili samo starija bolesna osoba. U svemu postoji nešto sveto za čim treba težiti, za što se treba boriti. Bog nas tu čeka, na kraju našega dana, na kraju našega puta. Za nas nema drugog poslanja: svakodnevni život naša je misija! Ako tu zakažemo, zakazali smo u svom poslanju.

Kako je lijepo i opuštajuće susresti osobu, ili živjeti s osobom koja u život i vrijeme unosi mir i radost, osobu koja uvijek vidi i osjeti dokle su joj granice, osobu koja prihvaća sve što se ne može promijeniti i mijenja ono što može i treba promijeniti. Takva osoba zna kad treba nešto kazati a kad prešutjeti, kad treba ustrajati u svome stavu i  kad šutnjom treba odgovoriti na izazov bilo koje vrste.

Vrsna žena nije pogubljena u vremenu, ne klanja se isključivo nekim šablonama, ona je hrabra, odlučna, svoj križ s mirom nosi, ali ga i drugima pomaže nositi. Dostojanstveno nosi svoje probleme, svoje nedostatke, ali i svoja postignuća.

Među nama postoje takve osobe. One ne umanjuju našu vrijednost, one na nju ukazuju, pomažu joj da zaživi u punoj ljepoti. Obuzima nas zdravi ponos što je ta osoba naša majka, sestra, prijateljica, poznanica, … Ravnoteža će oko nas biti potpuna ako smo i same te vrsne žene, žene kojima se ponosi krvna i duhovna obitelj, naši prijatelji i poznanici. Blago te izvrsnosti je u glinenim posudama, treba ga njegovati i usavršavati, dopuštati da obogaćuje i ugodno iznenađuje nas same i sve one čiji se život dotiče našega.

Kad dođe Darovatelj talenata, a on navraća i dolazi iznenada, naći će nas spremne. Nagrada neće izostati ni u sadašnjosti ni u vječnosti. Vrsnu ženu hvale djela njezina, a riječi dobivaju snagu natopljenu iskustvom suživota s Bogom i s ljudima. Kod nje nije ništa površno, neutemeljeno, lažno ni prolazno, jer

„ Svoja usta mudro otvara

I pobožan joj je nauk na jeziku.“ (Izr. 31. 26)

s. Katarina Maglica OP

Preporučamo