Promislimo kada smo zadnji put čuli neko kvalitetno pitanje. Pitanje koje je u nama uistinu potaknulo promišljanje o samome sebi, svome životu i odnosu prema svemu i svima što odnosno koje susrećemo. Možda, ukoliko počnemo o tome promišljati, shvatimo da ljudi ne postavljaju puno pitanja. Današnji svijet svodi se na servirane informacije, već dokazane na subjektivnoj razini bez potrebe objektivne analize. Božja Riječ je puna pitanja, pitanja koja Isus postavlja svojim učenicima odnosno nama. Pitanja su to koja ne zadobivaju bore vremena, koja su uvijek svježa i aktualna. I u evanđelju XXII. nedjelje kroz godinu opet susrećemo pitanje (jer taj smo slučaj imali i prethodnu nedjelju). Zapravo, susrećemo dva pitanja: ”Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?”.

Možda netko od nas ne voli da mu se postavljaju pitanja. Možda. Možda netko od nas nije niti doživio da mu netko uputi kvalitetno i zdravo pitanje o kojem bi mogao promisliti i dati odgovor. Možda očekujemo previše od ljudi. Isus je zato pun pitanja koja nas ne mogu razočarati, koja nas mogu samo uputiti na njega – Istinu. Pitanja su to o kojima možemo promišljati satima, danima, godinama – cijeli život. Ali odgovor ne smije ostati izostavljen. Odnosno odgovori. Jer Isusova pitanja neiscrpna su riznica mogućih odgovora koji ne mogu biti krivi ako su vođeni istinom. Odgovori će ponekad biti bolni. Možda ne ponekad, već češće. A zašto? Zato što je ovaj svijet takav. Preopterećen informacijama, užurbanošću, slikama i lažnim humanizmom kojemu je zadnja instanca zahvalnosti neki novoosmišljeni bog Svemir, a ne Isus Krist, pravi Bog i pravi Čovjek.

I tako povućeni u taj vrtlog ovozemaljskih zbivanja zaboravljamo slušati Isusova pitanja, davati odgovore. Posljedično zaboravljamo sukobe i nesporazume rješavati razgovor, postavljanjem osobama zdravih pitanja, a sve nam više postaje srcu drago komentiranje, ogovaranje, donošenje vlastitih zaključaka, borba za svoja prava i mjesto pod suncem. U tri riječi: zaboravljamo ono bitno.

Doista, što će koristiti čovjeku ako sve to stekne, a životu svojem naudi? Ako život izgubi. Ako izgubi iskren pogled, iskren osmijeh, velikodušan zagrljaj i iskrenost u odnosima? Ništa. Ostaje ono što je nudio filozof Nietzche – nihilizam. Mi možemo prereći to ovako – Bog koji preko nas više ne živi. Nemojmo mi biti takvi, nego budimo i ostanimo pravi kršćani, Bogu posvećeni u radosti istine i ne zaboravimo promišljati – ponajviše i ponajprije o vlastitome životu.

s. Manes Puškarić OP

Preporučamo