Svetkovinu sv. oca Dominika zajednica sestara u Trnju proslavila je svečano. Jutarnju svetu misu predslavio je provincijal o. Slavko Slišković, uz asistenciju domaćeg župnika vlč. Ivana Filipčića.

O. Slavko je u svojoj propovijedi istaknuo kako ga današnja svetkovina podsjeća na dvije stvari: „Prva je ona koja me vraća na početka našega reda, kada je sv. Dominik, možemo kazati, u zoru osnutka, osnovao sestre dominikanke, koje su onda postale i izvor i našega zajedništva. Ta činjenica potiče nas na razmišljanje ponajprije osobno, o izvoru našega vlastitoga poziva i želje za nasljedovanjem sv. Dominika.“ – rekao je propovjednik, te s tim u svezi nadodao kako se treba svatko od nas se zapitati na današnji dan, ali ne samo danas, „nosi li nas još uvijek onaj isti zanos koji nas je potaknuo kad smo krenuli za sv. Dominikom? Jesmo li još uvijek svjetlo svijeta? Je li još uvijek u nama ona sol dovoljno slana da možemo ovaj svijet učiniti i svjetlijim i ukusnijim, ili smo možda u nekim trenucima oslabili u svom redovničkom pozivu i nasljedovanju sv. Dominika? Ali siguran sam, – nastavio je o. provincijal – da nismo došli još u onu fazu da ne zaslužujemo ništa drugo nego da budemo izbačeni van da ljudi po nama gaze. Sveti Dominik nam danas upućuje poziv da promislimo o sebi i da nastojimo iznova oživjeti onaj prvotni zanos.“

Potom se o. Slavko osvrnuo na potrebu zajedničke suradnje između braće i sestara, te je s tim u svezi nastavio: „Potrebno je da mi kao braća i sestre razmislimo i zapitamo se odgovaramo li doista na onaj način kako je Dominik zamislio, da sestre i braća zajedno budu propovjednici milosti? Surađujemo li dovoljno i imamo li prostora za veću i bolju međusobnu suradnju? Siguran sam da ima i za ovo drugo, ali Bogu hvala, imamo na čemu zahvaljivati i na onome prvome. Neka nam i današnja svetkovina bude poticaj da to zajedništvo uvijek nastojimo unaprijediti.“ Potom je spomenuo koja su to područja zajedničke suradnje: „Imamo puno područja na kojima možemo zajedno surađivati, od širenja naših pobožnosti, od rada sa mladima, od raznih laičkih bratstava. Sve su to područja koja su potrebna da budemo doista međusobno pravi partneri u širenju radosne vijesti. Na to nas sv. Dominik poziva.“ Propovjednik je potom istaknuo činjenicu kako je sv. Dominik s razlogom osnovao najprije sestre, te je rekao: „Ako nema molitve koja je izvor našega zajedništva, onda neće biti niti onog pravoga odgovora na poziv koji nam je upućen, onda neće biti međusobne suradnje, jer Gospodin je onaj koji nas poziva i koji nas međusobno ujedinjuje. Ako smo s njime povezani, onda ćemo biti i međusobno povezani, onda ćemo moći odgovoriti i na ono na što nas je Gospodin pozvao.“

Druga stvar koja se jutros nameće, – rekao je o. Slavko – jest molitva koju upućujemo sv. Dominiku, u kojoj ga nazivamo propovjednikom milosti. „Doista, ako promatramo što je to sv. Dominik u životu činio, vidimo da je svako njegovo djelo izašlo upravo iz milosrđa. Milosrđe ga je inspiriralo kad je hranio gladne; milosrđe ga je inspiriralo kad je vidio one koji su izgubljeni u raznim krivovjerjima, želeći ih vratiti na pravi put; A milosrđe ga je inspiriralo i kad je utemeljio samostan sestara, jer ih nije mogao ostaviti na ulici, nakon što su prihvatile katoličku vjeru, a njihove ih obitelji odbacile. Takvo Dominikovo milosrđe i nas poziva da budemo propovjednici milosti, a to se treba odvijati na dvije dimenzije, odnosno na osobnoj i zajedničkoj. Mi nećemo biti pravi propovjednici milosti, – naglasio je o. Slavko – ako ne znamo u našim zajednicama imati milosti i milosrđa jedni za druge. Kaže se u toj molitvi da je Dominik bio svjetlost Crkve, učitelj istine, ruža strpljivosti, bjelokosti, čistoće. To je ono na što smo i mi pozvani: da imamo milosrđa i strpljivosti jedni prema drugima. Jer u zajedničkom životu, kako što kaže sv. Pavao, ima i zgodnog i nezgodnog vremena. Vjerujemo da je puno više onih zgodnih i dobrih trenutaka. Zapravo, ne bi bila istinska zajednica, ako u njoj ne bi bilo i nezgodnih trenutaka i međusobna nerazumijevanja. I međusobni su sukobi znak pravoga zajedništva. Tamo gdje nema nikakvih nesuglasica, nema niti istinskoga zajedništva. Neminovni su trenuci kad se u zajednici ne slažemo u svemu, ali ako svi imamo milosti i milosrđa jedni za druge, ako imamo strpljivosti jedni za druge, onda ćemo znati to nadići da bismo bili svjetlost svijeta. Moći ćemo biti sveto propovijedanje koje je Dominik namijenio svojim zajednicama ne samo riječima, nego napose, svojim životom. Zato su se naši samostani nazivali sveto propovijedanje, a sestre i braća, propovjednici. Da bismo mogli drugima propovijedati, trebamo najprije to osobno živjeti. Čega će biti naše srce i naše zajednice pune, ljudi će to lako prepoznati i prihvatiti i onda ćemo biti istinski propovjednici milosti.  Istina koju sami živimo moći ćemo učinkovito drugima naviještati. Pa neka nam sv. Dominik pomogne da se doista sjetimo poziva i zanosa koji nas je nosio, da se sjetimo zašto smo pozvani i zašto smo izabrani, da to živimo u svojim zajednicama i da to mognemo širiti ljudima oko sebe. Amen“ – zaključio je svoju propovijed o. Slavko.

Uvečer je također bila svečana sveta misa koju je predvodio župnik Ivan Filipćić.

s. Slavka Sente

Preporučamo