Umorim se dok izredam sve svoje molitvene nakane. Molim Gospodina da pogleda na ovog ili onog, riješi nagomilane moje probleme i muke onih koje susrećem, tražim snagu, mudrost i razbor, zdravlje i uspjeh u započetim ili, tek planiranim poduhvatima. Ja obično najbolje znam što treba i kako treba i upravo ga za to molim, usput mu napominjem da on to ne zaboravi. Ne ostavljam Nebeskom Ocu slobodan prostor kako bi On stvar riješio na svoj  božanski način. Očekujem od Nebeskog Oca da bude dežurni liječnik, učitelj, snagator, ili samo majčinsko rame za plakanje i jastuk za podržavanje moga samosažaljenja i njegovanja osjećaja trajne žrtve.

A Isus ? I On moli Oca, moli se svome Ocu. Njegova molitva se od moje razlikuje. Sin slavi Oca , zahvaljuje mu za sve što mu se u zemaljskom životu događa. Ne plače nad sobom, ne osjeća se žrtvom, osjeća se produženom Očevom rukom i spreman je pokazati i dokazati Očevu ljubav braći i sestrama u svijetu, ma koliko to žrtve zahtijevalo.

U svojoj molitvi najprije usuglašava s Ocem nebeskim vlastiti stav, opredjeljenje, djelovanje i ljubav. Kad na toj razini postigne harmoniju, obraća se onima koji su u njega zagledani.

Potiče ih, ohrabruje i poučava kako nositi križ života, a ostati miran, ostati zahvalan Ocu za sve darove, ali i za sva Očeva pripuštenja koja nam nisu uvijek po volji, koja nadilaze našu snagu.

Sin, a ta časna uloga pripada svakome od nas, Oca treba upoznati, shvatiti ga, ponirati  i prihvaćati  sakramenat sinovstva i živjeti ljepotu te tajne. „Sve je meni predao Otac, i nitko ne pozna Sina doli Otac i onaj kome Sin hoće objaviti.“ Kako utješno saznanje: Otac me bezuvjetno voli, ne mjeri svoju ljubav mojim dobrim djelima, mojom posebnošću, učenošću, mojim postignućima  ni na jednom polju.

Utješna je činjenica da to savršeno shvaćaju ljudi „krotka i ponizna srca“. Takvima je nutrina preplavljena mirom i radošću, osnažena ljubavlju i milosrđem. Sve što rade, što govore ili misle oslonjeno je na Božju mudrost, utkano je u Očev plan za boljitak pojedinca i svijeta.

Sveti Dominik je baš poput Isusa najprije s Ocem ulazio u dijalog, u razgovornu molitvu a onda bi odlazio ljudima kako bi s njima podijelio „ono što je motrio i spoznao“ o Riječi – Životu.

Naš zemaljski život može biti trajni raj ili trajni pakao. Ovisi s kojih izvora crpimo snagu i mir, tko su nam uzori u kojima tražimo smjernice za život i djelovanje. Sve nam je na dohvat ruke, a izbor ovisi o nama. Slobodni smo ljudi i Bog nam taj dragocjeni dar nikada ne oduzima. Isus nas je poučio i trajno   nas poučava, svojom riječju i primjerom. Koliko smo samo puta u našem, dužem i kraćem životu  izmolili :

„Zahvaljujemo ti svemogući Bože za dar razmatrane Riječi. Neka ona u nama donese obilne plodove. Pomozi nam svojom milošću da ono što smo motrili i spoznali sami živimo i velikodušno drugima darujemo.“ (Molitva nakon razmatranja )

Pozvani smo Božju Riječ čitati, razmatrati, primjenjivati u životu i od nje živjeti.

s. Katarina Maglica OP

Preporučamo