Ispraćaj s. Cecilije iz Virja bio je u srijedu 18. ožujka 2020., poslije podne.  Lijes s njezinim tijelom je stigao u 13 sati, uz pratnju crkvenih zvona. Bio je izložen u crkvi i narod je počeo dolaziti, naizmjenično oko lijesa. Trebalo je poštivati pravila kriznog stožera radi sprečavanja korone virusa, pa se nije moglo skupiti najednom više naroda. U 17 sati je bila svečana misa zadušnica, u kojoj su sudjelovala čak četvorica svećenika: domaći župnik vlč. Marijan Kovačić, vlč. Davor Šumandi, vlč. Mirko Horvatić i vlč. Ivica Sinanović. Propovijedao je vlč. Davor, domaći sin, kojega je s. Cecilija, još kao dječaka, poučavala vjeronauk. U crkvi su bili samo najbliža rodbina, sestre, gradonačelnik Mirko Perok, pjevači i svećenici. Svi nazočni, a osobito pjevački zbor s posebnim su se ganućem i zahvalnošću oprostili od s. Cecilije. Sprovod s. Cecilije bio je u petak, 20. ožujka 2020. na groblju Miroševac u Zagrebu, u nazočnosti najbližih članova obitelji, braće dominikanaca i sestara dominikanki. Sprovodne je obrede vodio o. Alojz Čubelić. Na sprovodu je pjevao pripjevni psalam fr. Bonifacije Franjo, OP, Virovac, nekadašnji učenik s. Cecilije. S. Cecilija Škriljevečki, krsnim imenom Milka, rođena je 12. svibnja 1949. u Škriljevcu, župa Margečan, od oca Slavka i majke Bare rođ. Koščak. Od devetero djece, ona je bila treća po redu. U školi su učitelji zapazili njen izuzetan talent za crtanje i pisanje, za učenje stranih jezika i pjevanje. Osjetivši Božji poziv u redovništvo 1962. godine pristupila je zajednici sestara dominikanki u Korčuli. Kad je obukla redovnički habit 1966., dobila je ime s. Cecilija. Nakon prvih zavjeta, 1968. poslana je s još nekim sestrama, u Italiju, u jednu međunarodnu zajednicu sestara dominikanki, gdje su trebale, uz učenje francuskog i talijanskog jezika, ujedno još više upoznati pravi dominikanski duh. Godine 1973., u svojstvu katehistice djelovala je deset godina u Zavidovićima, u Bosni. Od 1983. do 1989. bila je, kao katehistica i orguljašica u Gružu, kod dominikanaca. Tu je iskoristila prigodu, te je u Srednjoj muzičkoj školi usavršila svoje glazbeno umijeće, osobito solo pjevanje. Potom, od godine 1989. do 1995., djeluje u Orebiću odakle je premještena u Virje, gdje je ostala 25 godina, odnosno, do svoje nenadane smrti. Tu je osim župne kateheze, predavala i vjeronauk u školi. Vodila je župni zbor i liturgijsko pjevanje. Koliko je to sve bilo prožeto duhom vjere i ljubavi posvjedočila je u oproštajnom govoru jedna članica zbora: „Zauvijek smo utkali u naša srca kako ste nas naučili pjesmom spoznati Trojedinog Boga i osjetiti njegovu dobrotu, blagost i ljubav. S ponosom ističemo da ste u svojoj skromnosti i vjeri bili najvjerniji i najčvršći posrednik između nas i Gospodina. Uvijek ste nas vrijedno, strpljivo i majčinski brižno vodili svojom vedrinom i vrijednim savjetima kroz pjesmu, molitvu i život te nas naučili kako srcem razumjeti otpjevane riječi. Na taj način ste nas nenametljivo, ali sigurno vodili prema duhovnom ispunjenju i Božjem blagoslovu. Naučili ste nas pjevati srcem te kako svoje svakodnevne misli okrenuti prema Kristu Spasitelju.“  

Preporučamo